Razlozi zbog kojih smo Bim, Bum i Bam poslali za Zagreb

Dragi ljubitelji „naših“ vjeverica, vrijeme je da vam pružimo objašnjenje vezano za Bima, Buma i Bam.

Zašto su Bim, Bum i Bam završili u Zagrebu?

Pitanje je to koje su nam neki ljubitelji porečkih vjeverica postavili ovih dana, pa evo najkraćeg mogućeg odgovora.

Kako ste mogli razabrati iz naših objava proteklih mjeseci, dali smo sve od sebe da Bima, Buma i Bam othranimo i vratimo u prirodu gdje im je i mjesto. No, to nam je uvelike otežala činjenica da su samo tri mjeseca stare i nisu dovoljno razvijene da bi samostalno mogle preživjeti zimu.

Ako su uvjeti za to zadovoljavajući, vjeverice iz azila je u prirodu, naime, najbolje vratiti na mjesto na kojem su pronađene. Zato smo, uz još nekoliko lokacija u gradu, dva mjeseca istraživali područje oko Doma zdravlja i utvrdili da vjeverica tamo ima vrlo malo. Anketirali smo prolaznike, ranojutarnje i večernje šetače, te ljude koji tamo žive i rade, i svi su nam rekli da ih jako rijeko viđaju. Osim toga, teško da bismo ih više uopće vidjeli, a trenutno im je naša briga još uvijek potrebna.

Zato smo ih, uz savjet veterinara, željeli pustiti u Vjeveršumu (4km dalje), jer je to, po nama, jedino mjesto na kojem bi imale šansu preživjeti. Van turističke sezone bile bi donekle zaštićene od gustog prometa i smrtonosnog pretrčavanja ceste, a ni predatora tamo nema u velikom broju. No, najvažniji razlog za odabir te lokacije bila je činjenica da bi se naše bebe lakše socijalizirale uz nekoliko desetaka urbanih vjeverica koje tamo žive i čije smo navike dobro upoznali. Vrlo su druželjubive jer ih prolaznici, među kojima ima i pravih obožavatelja, već više od 20 godina posjećuju i hrane.

Tu su, naravno, i velike zalihe “zimnice” zakopane tijekom ljeta, a i nas dvoje svakodnevno dolazimo. Donosili bismo im hranu koju su navikle jesti, budući da se još ne mogu u potpunosti hraniti same, jer im zubići nisu još do kraja razvijeni.

Naše male vjeverice nisu, nažalost, imale priliku od mame naučiti graditi gnijezdo, pa je bilo nužno da im se pri povratku u prirodu postave kućice za gniježdenje, što bi im dalo vremena da zaštićene stječu druge vještine kojima vjeverica mora ovladati.

Sredstvima od donacija nabavili smo i namjeravali vlasniku terena pokloniti 20 kućica, 10 hranilica, 10 pojilica i hrpu materijala za gniježdenje (sisal-juta-kokos-pamuk), izolacijskog materijala kojim smo planirali ispuniti kućice. Obojali smo ih u tamnosmeđu boju, kako se ne bi vidjele visoko u krošnjama. U Hrvatskim šumama dobili smo upute kako ih sigurno postaviti i pronašli smo profesionalnog penjača, specijaliziranog za visinske radove, koji bi ih sigurno i besplatno postavio.

Osim za Bima, Buma i Bam, željeli smo da i „naše stare“ vjeverice u Vjeveršumi dobiju kućice i hranilice, jer je u olujama proteklog ljeta srušeno više stabala na kojima su vjeverice i ptice imale svoja gnijezda. Ovogodišnjim smo bebama željeli osigurati siguran i topao dom za prezimljavanje, a pomogli bismo i budućima jer stabla tamo često padaju.

Nažalost nismo naišli na razumijevanje, nismo dobili dozvolu za sve to. Zbog čega nam je jako žao, i radi Bim, Bum i Bam, ali i radi vjeverica iz Vjeveršume.

U međuvremenu je stiglo najavljeno pogoršanje vremena i pad temperature, pa nismo imali kud nego aktivirati alternativno rješenje koje smo imali upravo za slučaj da naše bebe ne budemo mogli smjestiti u Vjeveršumi.

Naš stan, u kojem su vjeverice boravile dva mjeseca, nije prostor adekvatan za prezimljavanje vjeverica jer u njemu jednostavno nema dovoljno mjesta. Kavez i soba postali su im pretijesni. Vjeverice nisu kućni ljubimci nego divlje životinje i trebaju puno prostora.

Od srca smo zahvalni ekipi stručnjaka Zoološkog vrta Zagreb koji su nam izašli ususret, pa Bim, Bum i Bam sad imaju fino mjesto za prezimljavanje, veliki prostor sa puno zelenila u kojem će nesmetano dalje rasti i razvijati se. U svojoj će novoj nastambi biti do proljeća, nakon čega ćemo znati kojim će smjerom dalje krenuti.

Mi bismo svakako voljeli da, nakon što stasaju za samostalan život, budu vraćeni tamo gdje smo ih pronašli. No, o tome će odlučiti kompetentne osobe i svakako će nam dobrobit naših šumskih ljubimaca svima biti na prvome mjestu.

Kućice, pojilice i hranilice koje smo nabavili neće propasti, jer smo već u dogovorima s potencijalnim partnerima koji će nam pomoći u misiji repopulacije crvene vjeverice na području Poreča, gdje ih je nekad bilo jako puno. No, o tome nekom drugom prilikom.

Jako nam nedostaju i teško nam se nakon dva mjeseca intenzivnog druženja s njima naviknuti na to da su daleko, ali, to je za njihovo dobro. A mi ćemo ih posjećivati koliko god budemo u mogućnosti.